Z@ljublj€na GLupAcH@
trle
shevaaa
petra
kornelija
snježa sb
mia
irena
karolina
nana
ena


Neki ljudi ulaze u nase zivote,ali brzo i izlaze. Neki ostaju neko vrijeme i ostavljaju tragove na nasoj dusi, nakon cega mi nikad vise nismo isti.


JEDNOM KAD NOĆ

Jednom kad noć ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao što nisam tu
Ruke pamte samo ljubav najbolju…

Jednom kad usne ne budu htjele
U strancu utjehu tražiti
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Jer nije ostalo tamo gdje je jedino voljelo…

Kad tuga jednom na vrata dođe
A samoća zaboli
Hoćeš li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti…

BILI SMO JEDNOM NAJBOLJI
O NAMA SU PRIČE PRIČALI
I SAD KAD SE SJETIŠ
HTJELA BI VRIJEME VRATITI
POSLIJE MENE SU TI LAĐE SLOMILE
BURE I VJETROVI….


Prilike nikad nisu izgubljene; netko ce iskoristiti one
koje ti propustis


Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već
kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i
kako nas to mijenja. Gubiti na određeni način znači - dobivati.

…sad je srce stijena i ne plače, ne boji se koraka uveče…

Bezbroj puta sam povjerovala okolini kad mi je rekla da je zaborav dug proces kojeg se ljudi boje.
Vjerovala sam jer tada nisam imala snagu i volju učiti ono što pred mnoge stavlja veliki izazov, ali i određenu dozu straha.
Svima je poznata ona da vrijeme liječi sve.
No, kad bolje pogledam, vrijeme ne postoji. Ono je samo izmišljena stvar.
I kada govorim o toj imaginarnoj stvari kao glavnoj pokretačici zaborava, na prijestolje dolazi upravo ona volju koju spomenuh.
U onim, nekada teškim trenucima trebala mi je životna ravnoteža koja je srećom sada uspostavljena.

Pred tebe sam bila postavila test, ali ti taj test nisi prošao.
Pao si ga najdublje što si mogao.
Tvojim, za tebe nenadanim, padom zatvorila sam vrata jednog dijela života i time otvorila druga,
zasad još nepoznata.
Bila sam u kušnji, ali prošla sam ju.

Bodrila sam samu sebe, samoj sebi sam bila potpora,
a znala sam koliku cijenu ima odabrana samoća.

Tek sada znam da to nije bila jedna od onih stvari koje će trajati.
Posljedice me tjeraju na razmišljanje o tvojoj ulozi u mome životu.
Cijeli naš život je jedna velika pozornica u kojem svatko igra svoju ulogu,
a ti si je za mene davno odigrao.

Sve napisano prepuštam prošlosti da bi moja budućnost imala prostor za razvoj.
I time čista uma gradim novi most prema novim izazovima.

I da, cijeloga sam te iznutra izbrisala.

I kao što stih pjesme kaže: ne boji(M) se koraka uveče…

"And as you move on, remember me....remember us and all we used to be..."

Čvrstim! Čvrstim koracima krećem dalje, makar još uvijek iste prelazim krhkim i drhtavim nogama.
Bitna je volja! A ja ju imam… sve te uspomene riječima su neopisive..sva ta sjećanja … sjećanja koja će vječno postojati.
I stvarno, ničeg mi nije žao.
U nekim trenucima okružuje me nerazumijevanje, neodgovornost.
Još uvijek pokušavam shvatit svoj cilj.
Ne želim da mi se život promijeni. Al promijenio se... sa životom se mijenjam i ja …
Od jedne ljubavi postali smo dvoje različitih ljudi..a iza nas ostala je jedna nedovršena priča..

"...Samo me poljubi i znaj da zadnji put to dopuštam,odrasli smo ljudi.."

16.09.2005. BILI SMO JEDNOM NAJBOLJI!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.